Istraživanja provedena na čimpanzama pokazala su kako ovi sisavci bivaju, poput čovjeka, pogođeni smrću bliskog člana obitelji ili članova grupe. Zapažanja kako čimpanze reagiraju na mrtve i umiruće sudružnike ukazuju da je njihova svijest o smrti daleko razvijenija nego što se dosad mislilo. Dosad je bilo poznato da su čimpanze slične ljudima u mnogim situacijama - suosjećaju s drugima, imaju osjećaj za pravednost i spremne su međusobno surađivati kako bi postigle neki cilj. No ovo je prvi put da znanost bilježi kako čimpanze percipiraju smrt, te iskazuju tugu u slučaju smrti poznatih ili srodnih jedinki, u zatočeništvu i u divljini. U sklopu jednog od ovih istraživanja znanstvenici su promatrali posljednje sate i trenutak smrti starije ženske čimpanze koja je živjela u maloj grupi u safari parku. U drugom su istraživanju promatrali kako dvije majke čimpanze u divljini nose mumificirane ostatke mladih više tjedana nakon što su ovi uginuli od bolesti dišnog sustava sličnoj gripi. Grupa čimpanzi iz safari parka suočena sa smrću ženke bila je uglavnom mirna, te je pokazivala povećanu dozu pažnje spram umiruće jedinke. Nakon što je umrla, brzo su je ostavili, ali se njena odrasla kći vratila i ostala uz njezino tijelo cijelu noć. Kada su sljedećeg dana čuvari uklonili njezino tijelo, cijela je grupa ostala neobično mirna - kao da tuguju. Nekoliko dana ostali su skrušeni i izbjegavali su spavanje na platformi na kojoj je ženka umrla, iako im je to mjesto bilo omiljeno za spavanje. U drugom istraživanju sa Sveučilišta u Oxfordu svjedočili su smrt pet članova izolirane zajednice čimpanzi koje su istraživači proučavali više od tri desetljeća u šumama Bosso u Gvineji. Od pet čimpanzi koje su uginule od dišne infekcije, dvije su bile dojenčad. Njihove majke nastavili su nositi leševe tjednima, čak mjesecima nakon njihove smrti. Za to vrijeme leševi su se u potpunosti mumuficirali, a majčinska briga za njih nije se razlikovala od one za živu djecu - nosile su ih posvuda za vrijeme svakodnevnih aktivnosti grupe, njegovale ih, odnosile ih u njihovo utočište tijekom odmora. Ova dva istraživanja su iznimno značajna jer pridonose razumjevanju evolucijskih početaka ljudskog doživljavanja smrti, te pružaju potpuniji uvid u način na koji čimpanze doživljavaju svijet oko sebe.
Nema komentara:
Objavi komentar